Hrvatsko boćanje je i nakon osam godina i dalje na čekanju što se plasmana jednog svog kluba u finale europskog Kupa prvaka tiče.
U subotu i nedjelju, 6. i 7. studenog 2021. su na završnom turniru Kupa prvaka koji je, nakon Zagreba 2007., drugi puta održan u Hrvatskoj, a prvi puta u Istri, u pulskoj boćarskoj dvorani SRC Uljanik Veruda, ono što je od hrvatskih momčadi zadnji puta pošlo za rukom riječkom Vargonu (sa Brunom Kraljićem, Goranom Percanom, Leom Brnićem...), plasman u finale, po drugi puta u povijesti istovremeno pokušala ostvariti dva hrvatska kluba, Pula i Biston. No ono čemu su se hrvatski predstavnici potajno nadali nisu uspjeli ostvariti jer su ih u polifinalima zaustavili suparnici koji su i uoči Final Fora bili favoriti. Puljani su morali priznati da je bolji aktualnom talijanskom viceprvaku, Gaglianicu iz Bielle, kojeg su inače prije dvije godine u dva susreta eliminirali u osmini finala u svojoj debitantskoj sezoni u Kupu prvaka. Od aktualnog prvaka Hrvatske iz Baške Vode je pak bolji bio francuski Saint Vulbas mada valja istaći da je klub iz mjesta podno Biokova do samog kraj polufinala bio ravnopravan suparnik branitelju naslova europskog prvaka, te da je u susretu po isteku vremena Biston mogao čak i pobijediti ili izboriti najmanje neodlučen rezultat.
Što se susreta Pule i Gaglianica tiče bode u oči uvjerljiv rezultat od čak 19:3 u korist Talijana. I premda je Gaglianico zasluženo slavio krajnji rezultat je ipak preuvjerljiv na njihovu stranu jer su Puljani prema prikazanom u disciplini pojedinačno klasično mogli imati poen-dva više. Dean Ikić je vrlo lako mogao pobijediti nekadašnjeg svjetskog prvaka Denisa Pautassia (8:8), jednako kao i Luka Faraguna Enrica Barbera (10:11), dok je Joško Buterin vodio veliku bitku sa aktualnim i trostrukim uzastopnim europskim prvakom (krugovi) i dvostrukim svjetskim prvakom (parovi) Emanueleom Bruzzoneom (8:9) kojeg je prethodno savladao u krugovima (27:22).
Znakovito je da u oba polufinala oba hrvatska kluba, ni Pula ni Biston, u tehničkim disciplinama, štafetnom, preciznom i brzinskom izbijanju nisu uspjeli osvojiti ni poena.
No, definitivno ključan nedostatak za bolji nastup Pule protiv Talijana bio je izostanak jednog od njenih nostitelja igre Petra Barliana koji je u petak, 5. studenog doznao da mora u samoizolaciju. Jer smo sigurni da s Barlianom u sastavu postava pulske momčadi po disciplinama ne bi bila posložena kao ovom prigodom protiv Galglianika i da bi s Perom u sastavu Puljani bili daleko konkurentniji Talijanima.
Sve u svemu i Pula i Biston mogu biti zadovoljni ovogodišnjom europskom sezonom jer su oba kluba prvi puta u svojoj povijesti izborila nastup na završnom turniru, odnosno plasirala se u polufinale.
Puli je to pošlo za rukom kao četvrtom istarskom klubu nakon Istre Poreč, Trio Buzeta i Pazina.
Što se samog Final Forua tiče, možda smo, unatoč ograničavajućim protuepidemijskim mjerama, očakivali kojeg gledatelja više, jer ipak je ovo bila jedinstvene prilika istarskim ljubiteljima boćanja da na dijelu uživo vide najbolje svjetske boćare i pitanje je hoće li se takva prilika i kada ponoviti.
U nedjeljnom finalu tribine dvorane su bile zadovoljavajuće popunjene, a svi oni koji su došli nisu zažalili jer su prisustvovali jednom zaista uzbudljivom i kvalitetnom finalu između St. Vulbasa i Galglianica. Na koncu su rezultatom 13:9 slavili Francuzi i tako obranili titulu europskog prvaka.
Izvješća sa susreta
POLUFINALE: BISTON - SAINT VULBAS
FINALE: SAINT VULBAS - GAGLIANICO
Natrag