Sva pažnja europskih ljubitelja boćanja u subotu i nedjelju, 6. i 7. studenog 2021. biti će usmjerena ka Puli gdje će se drugi puta u Hrvatskoj, nakon Zagreba 2007., odigrati završni turnir europskog Kupa prvaka.
Boćarska dvorana SRC Uljanik Veruda ugostiti će četiri ovogodišnje najuspješnije europske klupske momčadi u obračunu za naslov prvaka Starog kontinenta, a među njima po drugi puta u povijesti na Final Fouru biti će istovremeno i dva hrvatska predstavnika, akualni državni prvak Biston iz Baške vode i domaćin Pula, uz francuski Saint Vulbas i talijanski Gaglianico iz Bielle.
Boćari Pule na dva su koraka od krova Europe
Raspored natjecanja:
Subota, 6. studenog, polufinala:
9.00 - 13.30 sati: Biston - Saint Vulbas (Fra)
15.30 - 20.00 sati: Pula - Gaglianico (Ita)
Nedjelja, 7. studenog, 9.30 - 14.00 finale
Susretima završnog turnira moći će prisustvovati i gledatelji uz posjedovanje EU COVID potvrde i obvezno korištenje zaštitnih maski tijekom boravka u boćarskoj dvorani. Cijena jedinstvene ulaznice za oba dana natjecanja iznosi 40 kuna.
Stream prijenos poluvinala završnog turnira iz Pule moći će se pratiti na YouTubeu na sljedećim linkovima:
Biston - St. Vulbas https://youtu.be/hajYl7UbGuo
Pula - Gaglianico https://youtu.be/HZDn4AXJb0w
te na Facebook stranicama Europske boćarske federacije (FEB)
Za razliku od Pule, Bistona i Gaglianica koji su debitanti na završnom turniru i samim plasmanom u polufinale su ostvarili svoje najveće međunarodne uspjehe u povijesti, najveću klupsku težinu na Final Foru ima St. Vulbas, aktualni prvak Europe još iz 2018., s obzirom na to da stjecajem okolnosti prošle dvije godine Stari kontinent nije dobio momčadskog klupskog prvaka.
Zanimljivo je da su Puljani prije dvije godine, u svojoj debitantskoj sezoni u Kupu prvaka, igrali i sa St. Vulbasom i Gaglianicom. I dok su je tada Francuzi u dvije utakmice s dvije pobjede (12:10 i 14:8) eliminirali u četvrtfinalu, momčad s pulske Verude je prethodno u osmini finala eliminirala Talijane. Gaglianico je tada u prvom susretu pobijedio 17:5, no Pula je u uzvratu slavila 13:9 i potom u dodatnoj igri prošla u četvrtfinale s puntom ostvarenim bližanom boćom igrača kojeg od ove sezone nažalost više nema u dresu pulske momčadi, Maria Percana. Iz današnjeg pulskog sastave te oglede pamte Petar Barlian, Luka Faraguna, Vili Lencović, Suad Zemunović i Dean Babić.
Poznaje Galglianico - Petar Barlian, Pula
No od tih dana Gaglianico je napravio kvalitativan rezulatski iskorak. Prošle je godine osvojio svoj prvi naslov prvaka Italije, a ove izgubio finale završnog turnira talijanskog prvensva od BRB Ivree. Već 2019. za Gaglianico su protiv Pule igrali vrhunski boćari kao što su aktualni i dvostruki europski prvak u štafeti, te bivši višestruki svjetski rekorder u štafeti i brzinskom izbijanju Mauro Roggero. Zatim, svjetski pojedinačni prvak, te svjetski i europski prvak u parovima Denis Pautassi. Uz njih i bivši višestruki rekoreder u štafeti Mauro Bunino. Unazad dvije godine toj se ekipi pridružio i Emanuele Bruzzone, aktualni i trostruki uzastopni europski prvak u bližanju i izbijanju u krug, te dvostruki svjetski prvak u parovima.
Emanuele Bruzzone, Gaglianico
Francuze predvode trojica osvajača medalja s ovogodišnjih svjetskih prvenstava, "zlatni" u mješovitim štafetama Alexandre Chirat, te "srebrni" u paru Gregory Chirat i Sebastien Belay. Zanimljivo je da su Gregory Chirat i Belay na SP-u u parovima u polufinalu pobijedili igrače Bistona Marina Milićevića i Peru Ćubelu (8:7), dok je u disciplini pojedinačno klasično Pero Ćubela u četvrtfinalu savladao Gregory Chirata (7:6) te stoga u Puli, manje od mjesec dana nakon SP-a, imamo potencijalu mogućnos vidjeti i reprize borbi za svjetske medalje. Alexandre Chirat je i aktualni europski prvak u brzinskom izbijanju na šest pozicija, te bivši dvostruki europski prvak u štafetnom izbijanju. Gregory Chirat je bivši svjetski prvak u preciznom izbijanju i europski u parovima, dok je Belay bivši svjetski rekorder u preciznom izbijanju sa čak 63 punta.
Moguća repriza polufinala SP-a - (s desna) Pero Ćubela, Marino Milićević, Gregory Chirat i Sebastien Belay
Pored navedenih za St. Vulbas nastupa i Frederic Marsens, jedan od aktualnih svjetskih rekordera u brzinskom izbijanju na šest pozicija (49/50) koji je zajedno s Alexandreom Chiratom i akualni svjetski rekorder u štafeti (61/62), te akualni europski viceprvak u istoj disciplini. U francuskom sastavu su i europski i dvostruki svjetski prvak, iskusni Gerard Condro, zatim "srebrni" sa zadnjeg EP u paru Jerome Benoit, te "brončani" sa zadnjeg EP-a u bližanju i izbijanju u krug, Sebastien Mourges.
U takvoj konkurenciji i za Pulu i za Biston bi sam plasman u finale bio ogroman uspjeh, koji nije i nedostižan s obzirom da oba kluba u svojim redovima imaju igrače koji su već igrali ovako velike susrete. Zadnje polufinale jednog hrvatskog kluba igrala je Istra Poreč 2019. u kojem je u talijanskom Chieriu izgubila od St. Vulbasa 15:7, a tada je dres Porečana nosio današnji prvotimac Pule Steven Benolić. Godinu dana ranije je polufinale također u Chieriu igrao zagrebački Zrinjevac koji je poražen od BRB Ivree 16:6, a dres Zagrepčana tada su nosila trojica sadašnjih prvotimaca Bisona Marino Milićević, te braća Pero i Marin Ćubela.
Pula je nakon Istre Poreč, Trio Buzeta i Pazina četvrti istarski klub koji će zaigrati na završnom turniru Kupa prvaka.
Zadnje finale od hrvatskih klubova igrao je riječki Vargon 2013. od kojeg je tada u dva susrea (te se godine po sustavu natjecanja nije igrao završni turnir) bolja bila BRB Ivrea.
Dva naslova prvaka Europe od hrvatskih klubova osvojili su Zrinjevac 1997. pobjedom u Švicarskoj u finalu nad Rocherom iz Monaka, te smostalno nažalos ugasli Trio Buzet 2009. pobjedom u Francuskoj u finalu protiv slovenskog Krima iz Ljubljane.
Svi prvaci Europe:
2018. Saint Vulbas (Fra)
2017. Pontese (Ita)
2016. Pontese (Ita)
2015. BRB Ivrea (Ita)
2014. BRB Ivrea (Ita)
2013. BRB Ivrea (Ita)
2012. BRB Ivrea (Ita)
2011. Pontese (Ita)
2010. BRB Ivrea (Ita)
2009. Trio Buzet (Hrv)
2008. CRO Lyon (Fra)
2007. Tubosider (Ita)
2006. CRO Lyon (Fra)
2005. Ferrero (Ita)
2004. CRO Lyon (Fra)
2003. Ferrero (Ita)
2002. BRB Ivrea (Ita)
2001. Ferrero (Ita)
2000. Ferrero (Ita)
1999. Ferrero (Ita)
1998. Chiavarese (Ita)
1997. Zrinjevac (Hrv)
1996. Ferrero (Ita)
1995. Chiavarese (Ita)
1994. Chiavarese (Ita)
1993. Chiavarese (Ita)
1992. Chiavarese (Ita)
1991. Chiavarese (Ita)
1990. Junior Casale (Ita)